Zabavi se

Po mnogim znanstvenim istraživanjima joga je jedan od najučinkovitijih načina opuštanja tijela i uma, naravno ukoliko se pravilno primjenjuje. Učinak joge osjetit će te več nakon prvog sata na kojem su obično fizičke vježbe poput onih pravilnog držanja i disanja.

Ljudsko tijelo i duh nisu stvoreni od prirode za ovakav način života, vremenski organiziran život uz mnoštvo stresa i loše prehrane stoga je svakom potreban način da se opusti nakon naporna dana. Joga je nešto što bi mogli smatrati pokonom svome tijelu, način na koji mu se zahvaljujemo na njegovu izdržavanju svim poteškoća kroz koje prolazi.

Početak vježbanja joge ne zahtjeva nikakve visoke troškove, čak možete naći i online literaturu iz koje možete mnogo toga naučiti. Stoga trgnite se i okušajte se do sad najefikasnijem načinu opuštanja koji prakticiraju milijuni ljudi diljem svijeta.

Evo da odmah ujutro podijelim svoje misli s vama. Danas nakon što sam u novinama preskočio sekcije crnih kronika, politike i dosade došao sam do zanimljivog članka pod nazivom:”Hrana za dušu: Veselje” u kojem se otprilike govori o tome kako bi svi trebali naučiti biti sretni. Najsigurniji primjer izražavanja stvarnih osjećaja prikazali pomoću naših ljubimaca, da dobro ste čuli, jer oni kada su sretni to vam i pokazuju bez imalo zadrške.

Kao što je nekoć slavan teoretičar jednom rekao:”Čovjek je ono što misli” a pod time je mislio da ukoliko mislimo na nešto često i vizualiziramo to u svojoj glavi da se najvjerojatnije i dogodi. Dakle smisao svega toga jest na način na koji se često prisjećamo ružnih trenutaka isto tako ponovimo i sa sretnim trenutcima.

Na kraju svega pozivam vas da se prisjetite svoje prve ljubavi, najdražih prijatelja,odmora i vama ostalih dragih stvari pa makar one bile minijaturne poput slučajna pogleda u jutarnjem vlaku.

Zamislite samo da vam netko plati 70.000 dolara za 6 mjeseci (ne)rada…:)

Taman kada ste mislili da ste zadovoljni svojim poslom i da je to onaj pravi pojavi se ponuda popout ove. Naime australske turističke organizacije s Hamilton Islanda reklamiraju da na mjestu Jewel of the crown imaju potrebu za djelatnikom koji bi trebao hraniti kornjače, nadgledati valove te držati obalu čistom i to za naknadu od 70.000 dolara. Znam da zvuči teško i zamorno cijeli dan ležati na plaži, sunčati se i povremeno se okupati u netaknutom oceanu tik uz morske kornjače ali pokušajte se barem zamisliti. Ja big osobno sa sobom poveo voljenu osobu i imao romantičnih 6 mjeseci uz minimalnu brigu, tkzv. opuštanje sivih čelija.

Ostavljam vas da uživate u veselim mislima…

Karneval i Venecija, doživljaj koji se ne propušta. Za mene osobno putovanje i odlazak na nepoznato mjesto nešto je što najviše pobuđuje onu čistu snagu duha. Budi u meni nešto što volim i do čega pokušavam dolaziti što češće (ukoliko to financije dozvole).

Sva sreća pa se putovanje u Veneciju ne osjeti previše u kućnom budgetu jer je cijeli put, uz hranu i suvenire, koštao oko 1.000 kuna. Povratna karta Integralom koštala me 450,00 kn a ostatak od slavne tisućice je ostao u Veneciji, ponešto na suvenire a ponešto na želudac. Kod kupovanja suvenira važno je proći više trgovaca jer se cijene razlikuju od jednog do drugog i to do 10 euraa doslovno stoje 5 metara udaljeni jedan od drugog. Krenuli smo navečer iz Zagreba da bi došli u Veneciju oko 8 ujutro, put do punte Sabbioni prošao je poprilično dosadno jer je gotovo cijeli bus, osim par pijanih postarijih muškaraca, spavao. U punti Sabbioni ekipa iz busa masovno je navalila na “venecijanske maske” (izrađene u Kini) jer su daleko jeftinije od onih u samoj Veneciji koje se penju do 150 eura po komadu.

Ukrcavanje na brod i pokret je sve što sam ja čekao i napokon dočekao, krenuli smo ka Veneciji i napokon prizor vrijedan cijelonoćnog putovanja busom. Venecija se u daljini nazirala poput uvećane slike nekog slavnog umjetnika koji ju je zbog ogromne ljepote dao  uzdići do neba. Pri pristajanju u raskošnu Veneciju pred vama se nazire 10-etak tisuća turista koji kao obezglavljeni lutaju obalom i traže savršene pozicije za facebook fotke.

Moja prva misao bila je:”Želim se voziti gondolom” no nakon što sam od prvog gondoljera dobio odgovor da je vožnja gondolom 100 eura ubrzo je moj entuzijazam splasnuo i nastavio sam dalje u razgledavanje. Gomile maskiranih venecijanaca, vjerojatno plaćenih za poziranje i privlačenje turista bliže trgovinama, pozirale se i uvlačile vas sve dublje u onaj stvarni osjećaj Venecije. Vremena kada se kič i hedonizam smatrao savršenim životnim stilom(ne da se puno promijenilo) a vino je teklo u svakoj krčmi. No kada smo kod krčmi navratili smo i do najslavnije krčme koja se smatra i prvom u Europi, pronaći mjesto za sjesti jednako je i kao i pronalazak crnog cvijeta no to nije pokvarilo onaj osječaj da stojiš pred nečim gdje se i sam Picasso zagledao u nebo.

Na kraju krajeva Venecija, raskošna Venecija, vrijedna je svake lipe te tisućice koja mi je omogućila nešto što ču pamtiti cijeli život. Nadam se da sam vas barem malo ovim tekstom ohrabrio da i vi razmislite o putovanju tamo i priuštite ešto sebi jer zapamtite:”Jednom se živi”.

Bok svima,

bilo da si slučajno naletio na ovaj blog, ili te tražilica dovela do mene prije svega ti moram reći da na ovom blogu nečeš naći teme o politici, recesiji ili dosadi.

Ovdje će ići teme o tome kuda za vikend, gdje je zanimljivo,  što se smiješno desilo zadnjih dana i naravno opis pokoje lokacije iz snova.

Uživaj…